oni do prijatelja su mi bili najdrazi. I dan danas u ovom svijetu informatike gdje je sve na izvolite radujem se kada putujem barem i ovako do druga s kojim mogu podijeliti sve dobro i lose. Mozda sto mislim da je moje proslo, sto osjecam da sam na kraju svoga puta, pa ove druge vise cijenim jer sjecam se kada je stari otisao i kada mi je danima poslje sahrane trebalo da se presaltam da ne postavljam sto za njega shvatio sam koliko male stvari mnogo znace. Bilo mi je svega cetrnaest godina.

Zaboravih dodati, hidratacija je bitna sto bi Konstrakta rekla.