Karte na pregled, molim. Rambo, i ja te volim. Jedno vrijeme mi je bila fora oblačiti se kao revizori, samo radi faca po javnom prevozu. Sjećam se i konduktera u Banja Luci (zašto klix.ba pise Banjoj, je l’ to po bosanskom?). Ulojena dva praseta, baš kao mnogi murjaci ovdje, doduše sinoćnji koji me zaustavio za ugašeno štop svijetlo je bio fit (dobro se sjetih, kako ću među nomade dok to ne popravim? Noću talasam. Možda je do onog punog mjeseca 🤷‍♂️.) Imali su nešto pametno reći za moju HR destinaciju, ali sam bio mlađi i opušteniji s ruksakom u kojem je čekao ćejf da se tamani. Rugala se ruga pa joj bila druga. Ulojih se zadnje dvije godine. Prvu sam u strahu samo ležao i mjerio puls jer me bilo strah hodati, nisam znao tačno zašto mi je srce stalo. Strah je tako primitivan a tako sam primitivan, postali smo jedno. Prije neki dan mi P. govori da sam izgubio onaj umpf 💪 nauštrb svega. Istina je. Sijećam se dva mjeseca nakon zadnje traume kako sam sam u stanu na sceni dešavanja ispustio naeartikulisani zvuk od straha. Čak ni u ratu dok su mi držali pištolj na čelu nisam osijećao strah. Valjda sve u svoje vrijeme. I krenem danas s dijetom, uplatio dvjesto eura nekom liku, napravio mi prorgram ishrane i dnevne navike. Izvagao sto grama krastavca, i pomiješao sa kuhanim jajetom. Valjda je falilo soli, ali dvije kriške dimljenog sira prebaciše neukus u ukus. Naravno laganini, još koji dan dok se organizujem i naručim kaj mi sve treba. Nije problem. Među dobrim navikama i čitanje pa i to odradih s guštom. Kindle na telefonu pa nisam siguran da li je stranica na telefonu iste dužine kao i u štampanoj knjizi. Sinoć stavio Perocete u ormar, kontam manje od dvije sedmice sam ih uzimao, staću, ali nakon osam sati krenula zakri pa se popravih. Nije mi vokri, nešta imam osijećaj da će se sve razriješiti na najbolji mogući način. Postajem fleksibilniji i povjerljiviji ponovo i bolje se osijećam. Iako imam listu stvari koje me mogu zakočiti big tajm ali nešta opet kontam kako ptica na grani svaki dan gušta i preživi, nekako ću i ja ponovo se dignuti iz pepela, ionako mi ne bi bilo prvi put u ovoj zemlji đe odjednom jedan dan se nađeš donji, a već drugi si na vrhu svijeta. To je taj san ostvarivanja mogućnosti ako se želi.